Zdravko Tomac: HDZ se ponizio u želji da dođe do zajedničke Vlade s Mostom

Vrijeme:7 min, 38 sec

 

 

Višestranačka parlamentarna demokracija ima mnogo mana i nedostataka ali usprkos svim manama i nedostacima ona je u povijesti demokracije najbolje rješenje jer omogućava smjenu vlasti bez krvoprolića i sukoba izraženom voljom većine naroda na izborima.

Parlamentarna demokracija je temelj pravne države. A bit pravne države je da se sve odluke donose na temelju zakona i utvrđenih propisa i pravila po kojima jednaka prava imaju svi građani bez obzira na osobne i druge razlike među njima. Primjena pravila pravne države onemogućava subjektivnu volju, onemogućava one na vlasti i one koji imaju moć da postupaju subjektivno, da daju privilegije odnosno da drugačije postupaju kada se radi o prijateljima moćnika a drugačije kada se radi o običnim  građanima, a pogotovo kada se radi o konkurentima.

U Hrvatskoj je parlamentarna demokracija relativno mlada, tek je u trećem desetljeću. Zato postoje veće opasnosti za nju nego u starim demokratskim parlamentarnim državama s višestoljetnom tradicijom. Zato je u Hrvatskoj izuzetno važno utvrditi čvrsta pravila igre i držati se utvrđenih pravila igre. Nije moguće da se mirno završi ni nogometna utakmica ako se svi akteri ne pridržavaju temeljnih pravila igre, čak i dječja igra se raspade ako se djeca ne drže temeljnih pravila igre.

Nažalost, u Hrvatskoj postoje političke snage koje su si umislile da moraju uspostaviti nova pravila igre koja ne postoje ni u jednim parlamentarnim demokracijama. Nositelj te ideje je Most kao neovisna lista različitih subjekata, prije svega lokalnih čelnika, koji ultimatumima, jer bez njih je teško sastaviti većinu, nameću nova pravila parlamentarne demokracije koja nigdje ne postoje i koja moraju dovesti do neuspjeha i kaosa. Evo jedan najnoviji primjer. U svim demokratskim višestranačkim parlamentima u svijetu provodi se pravilo da predsjednika parlamenta daje stranka koja ima najviše zastupnika. Čak  i u slučaju da ta stranka ne formira vladu sama ili u koaliciji s drugima, čak i u slučaju da je u opoziciji. U Hrvatskoj je ta situacija nakon prošlih izbora jasna. Daleko najjača stranka je HDZ s 59 zastupnika, a iza je SDP s 38 zastupnika, a tek onda Most s 13 zastupnika.

Dakle, nema nikakve dvojbe, da čak i u slučaju da se sve druge stranke udruže protiv HDZ i stvore većinu da HDZ ima pravo na predsjednika Sabora. Međutim, to Most osporava i ultimativno traži da ako HDZ želi s Mostom sastaviti većinu u Vladi da mu mora prepustiti mjesto predsjednika Hrvatskog sabora.

Takav zahtjev je bezobrazan, nekulturan i pokazuje da Most želi preko Sabora kontrolirati svog eventualnog koalicijskog partnera kojem ništa ne vjeruje.

HDZ bi morao ne samo odbiti takav prijedlog nego i odbiti bilo kakav razgovor o tom zahtjevu Mosta i po cijenu da Most odustane od učestvovanja u Vladi, o čemu se pregovara već nekoliko tjedana. Kako je rekao lijepo kardinal Kuharić postoje neke granice s kojih se nikada ne smiješ povući. HDZ pokazuje toleranciju i široke je ruke prema zahtjevima Mosta ali ako bi ovdje popustio izgubio bi dostojanstvo, doveo u pitanje svoju izbornu pobjedu i otvorio mogućnosti stalnih sukoba i ucjenjivanja od strane Mosta, što bi na kraju dovelo do ponovnog raspada Vlade HDZ-a i Most-a.

Dakle, potrebno je odlučno reći Petrovu i njegovoj ekipi “nećemo ni razgovarati o tom zahtjevu jer je on suprotan svim demokratskim pravilima i iskustvima parlamentarnih sustava”.

HDZ se dosta ponizio u želji da dođe do zajedničke Vlade s Mostom te je prihvatio da već mjesec dana raspravlja o čudnim zahtjevima Mosta o sedam točaka koje, kako Most traži treba u Saboru izglasati prije formiranja Vlade kao uvjet da se formira zajednička Vlada.

To znači da je Most sa svojih 13 zastupnika natjerao HDZ na prijemni ispit na kojem treba Mostu dokazati da je demokratska stranka, da nije prevarantska stranka i da nema namjeru prevariti Most i odustati od zajedničkog programa kojeg dogovaraju.

Slikovito rečeno tim ultimatumom Most želi da HDZ javno dokaže da je odustao od svojih sedam smrtnih grijeha te da je nova i drugačija stranka kojoj se može vjerovati. U raspravama o tih “sedam smrtnih grijeha” oko kojeg se  HDZ treba pokajati i dokazati da neće više griješiti pokazalo se da neke od ultimatuma nije moguće uz najbolju volju odmah zakonski riješiti. Također, se pokazalo da to nisu najvažniji problemi Hrvatske i da  se skreće pažnja s onih bitnih problema, kao na primjer s činjenice da u idućoj godini Hrvatska mora samo za kamate izdvojiti desetak milijardi kuna.

Dakle, nezabilježen je primjer u povijesti parlamentarne demokracije da stranka koja ima 13 zastupnika na taj način ucjenjuje stranku koja ima 59 zastupnika.

Treće bitno pitanje je nastavak nevjerojatnog ponašanja Mosta zbog kojeg se raspala i prošla Vlada HDZ i Mosta. Konkretno, u Vladi koja je propala i koja još djeluje kao tehnička Vlada do formiranja nove Vlade, Most se ponašao više kao oporba prema HDZ-u a ne kao čvrsti koalicijski partner. Čak su tvrdili da oni nisu u koaliciji nego da su uspostavili samo određeni oblik suradnje i to je suprotno parlamentarnoj teoriji i praksi, jer svuda u parlamentarizmu se stvaraju koalicije ako ne postoji pojedinačna stranka koja ima većinu u parlamentu. U tim slučajevima, kad se stvori koalicija, stranke prestaju djelovati kao pojedinačne stranke, s pojedinačnim različitim programima i djeluju na temelju zajedničkog programa. S obzirom da toga nije bilo u Vladi koja je propala bojim se da ako HDZ pristane na zahtjeve Mosta, da se i ova Vlada formira na temelju neke labave suradnje dviju stranaka a ne kao čvrste koalicije sa zajedničkim programom, da neće biti sposobna efikasno djelovati.

Novi predsjednik HDZ Andrej Plenković ima dobre živce i dobar je pregovarač. Spreman je za mnoge ustupke i kompromise i iskreno želi s Mostom napraviti čvrstu koaliciju i zajedničku Vladu koja će moći efikasno funkcionirati. Da bi u tome uspio prihvatio je mnoge zahtjeve Mosta koji izlaze izvan okvira parlamentarne demokracije. Ali mora biti svjestan da se sada došlo do točke kada mora inzistirati na stvaranju koalicije, na zajedničkom programu, na formiranju Vlade u kojoj neće biti dvije stranke i ministri jedne i druge stranke nego će biti zajednički ministri koalicijske Vlade,  koji će raditi na zajedničkom programu.

Želim reći da nije moguće sastaviti uspješnu Vladu ukoliko jedan od partnera ne priznaje temeljna pravila parlamentarizma i načela sastavljanja i funkcioniranja koalicijskih vlada. Dakle, nije moguće, zato je bolje reći “nećemo u to ulaziti”, očekivati uspjeh ako Most najavljuje da ne vjeruje HDZ-u, da ga želi kontrolirati i da zato želi predsjednika Sabora, da želi ultimativno dobiti sva bitna ministarstva kako bi imao potpunu kontrolu nad državnim aparatom preko svojih ministara.

S obzirom na stanje u državi potrebno je jasno dati do znanja Mostu da vrijeme istječe, da moraju donijeti odluku žele li sudjelovati u koalicijskoj Vladi kao zajedničkoj Vladi na zajedničkom programu ili žele sudjelovati djelomično u Vladi kako bi ostvarili neke svoje posebne ciljeve.

Andrej Plenković i HDZ su se korektno ponašali. S obzirom da je došlo do raspada Kukuriku koalicije odnosno Narodne koalicije, s obzirom da Most ovaj puta ne može igrati staru igru kao nakon prošlih izbora kada je malo dogovarao s Kukuriku koalicijom a malo s Domoljubnom koalicijom ucjenjujući i jedne i druge. Most se mora suočiti s činjenicama da mora odustati od ucjena, jer više nema prostora za njih. Čak štoviše, postoje zbiljske mogućnosti da se i bez Mosta sastavi nova Vlada. HDZ nije pregovarao o mogućnosti realizacije te opcije. Bio je korektan ali sve ima svoje granice. Ako bi Most nastavio ucjenjivati, ako bi ultimativno tražio mjesto predsjednika Sabora, koje mu ni pod kojim kriterijima ne može pripasti, ako bi ultimativno ucjenjivao i tražio potpunu kontrolu državnih aparata preko svojih ministara, ako bi odbio potpisati novi koalicijski sporazum onda HDZ mora reći: “Dosta, sve smo mogućnosti iscrpili i zbog interesa Hrvatske prekidamo razgovore.” Tada bi postojale dvije mogućnosti, sastaviti Vladu bez Mosta, što je moguće ili ići na nove izbore, zajedno s lokalnim izborima. To bi za HDZ bila najbolja opcija, jer s obzirom na stanje u drugim strankama i s obzirom da se Most diskreditirao nema dvojbe da bi ovaj put Andrej Plenković s novim vodstvom HDZ-a dobio uvjerljivo te izbore te bi mogao sastaviti i sam Vladu koja bi bila efikasna u rješavanju nagomilanih problema.

Dakle, postaju svjesni i mnogi koji su podržavali Most da Most nije ozbiljna politička opcija nego je skup umišljenih lažnih proroka koji žele mimo svih pravila nametnuti neka rješenja i koncepcije koje ne postoje ni u jednoj demokratskoj parlamentarnoj državi.

Dakle, da zaključim, Most mora prihvatiti pravila igre, mora prihvatiti pravila parlamentarnog sustava, pravilo konstituiranja i djelovanja koalicijske Vlade. Nije moguće da Hrvatska uspješno funkcionira ako ta temeljna pravila Most ne prihvaća.

Mnoge stare demokratske države išle su u godinu dana i treći put na izbore sve dok se nije pronašlo rješenje koje osigurava uspješnu i efikasnu Vladu.

Svako daljnje popuštanje Mostu i prihvaćanje njegovih nemogućih ucjena bilo bi najgore i najlošije rješenje za Hrvatsku jer bi se stvorila i u slučaju formiranja većine vrlo nestabilna i ne efikasna Vlada. Zato treba podržati predsjednicu Republike, koja je jasno rekla, da neće podržati odugovlačenje u pregovorima i pogotovo da neće podržati praksu iracionalnih pa i uvredljivih ucjena od bilo koga kojima se povećava nestabilnost Hrvatske.

 

Zdravko Tomac/Direktno.hr/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo

One thought on “Zdravko Tomac: HDZ se ponizio u želji da dođe do zajedničke Vlade s Mostom

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)