Marija Dubravac : KOSTI PRAVEDNIKA

KOSTI PRAVEDNIKA

Ove su kosti nekad bile ljudi,

Ratnici hrabri, mučenička braća,

U prahu njinom vječna čežnja žudi –

Milo za drago nek Bog vječni vraća

Onim što grešnom pobiše ih rukom

Kiteći čela crven slavolukom.

Ove su kosti ljutu bitku bile

Četrdeset prve u danima rata,

Ljubeći skute Domovine mile

Branile staru među Harahuata.

Nisu željele tuđe zemlje truna

Duša im bila blagoslova puna.

Ove su kosti smrskali neljudi

Maršala Tita bezbožnoga klika

Na obrazu im biljeg osto hudi

Upisan krvlju hrvatskih vojnika.

Taj biljeg sramni ni u času smrti

Čarobni doktor ne može otrti.

Ove će kosti oživjeti ope’

Blizu je zora željnog uskrsnuća

Unuci, sinci, slijedit će im stope

I kliknut snažno nasred krstopuća:

Živjele kosti hrvatskih vojnika

Živjelo ime svetih pravednika!

Ove će kosti opet u boj krenut

Za stijeg i boju crven bijelu plavu,

Hrvatski narod iz sna će se prenut

I vratit Domu izgubljenu slavu.

Klonut će krvlju okaljana ruka

Svenuti vijenac crven slavoluka.

Cvjetat će mirom Zemlja Harahuata

Ko nekad davno dok je pravde bilo

Dok blistala je kruna joj od zlata

Dok svak ljubio majčinsko joj krilo.

Zasjat će sunce potlačenom robu,

Hrvat će sretan snivati u grobu.

Marija Dubravac Brisbane/Hrvatsko nebo