
Marija Dubravac : KOSTI PRAVEDNIKA
KOSTI PRAVEDNIKA
Ove su kosti nekad bile ljudi,
Ratnici hrabri, mučenička braća,
U prahu njinom vječna čežnja žudi –
Milo za drago nek Bog vječni vraća
Onim što grešnom pobiše ih rukom
Kiteći čela crven slavolukom.
Ove su kosti ljutu bitku bile
Četrdeset prve u danima rata,
Ljubeći skute Domovine mile
Branile staru među Harahuata.
Nisu željele tuđe zemlje truna
Duša im bila blagoslova puna.
Ove su kosti smrskali neljudi
Maršala Tita bezbožnoga klika
Na obrazu im biljeg osto hudi
Upisan krvlju hrvatskih vojnika.
Taj biljeg sramni ni u času smrti
Čarobni doktor ne može otrti.
Ove će kosti oživjeti ope’
Blizu je zora željnog uskrsnuća
Unuci, sinci, slijedit će im stope
I kliknut snažno nasred krstopuća:
Živjele kosti hrvatskih vojnika
Živjelo ime svetih pravednika!
Ove će kosti opet u boj krenut
Za stijeg i boju crven bijelu plavu,
Hrvatski narod iz sna će se prenut
I vratit Domu izgubljenu slavu.
Klonut će krvlju okaljana ruka
Svenuti vijenac crven slavoluka.
Cvjetat će mirom Zemlja Harahuata
Ko nekad davno dok je pravde bilo
Dok blistala je kruna joj od zlata
Dok svak ljubio majčinsko joj krilo.
Zasjat će sunce potlačenom robu,
Hrvat će sretan snivati u grobu.
Marija Dubravac Brisbane/Hrvatsko nebo