Ilija Vincetić : Gdje su Hrvatski branitelji danas.

Nakon razorno štetočinskog mandata Vlade Zorana Milanovića, Republika Hrvatska je postala rashrvaćena, ponižena i bespomoćna.

Hrvatska koja se odriče sebe same i svojih najboljih sinova.

Hrvatska koja ne nalazi načina oduprijeti se nasrtajima na svoju opstojnost.

Hrvatska, podijeljena tako duboko da je uz sve ostale vanjske ili izvana inducirane „izazove“, postala sama sebi prijetnjom.

Hrvatska koja je izgubila instinkt samoodržanja, malodušna Hrvatska koja ne traži izlaz iz labirinta, koja pobuđuje sve veće nezadovoljstvo najvećeg dijela branitelja, ali i strah.
Realan, racionalan strah za opstojnost države i budućnost naše djece i unuka, i na kraju za vlastitu sigurnost svakog pojedinca koji je u Domovinskom ratu otvoreno izabrao stranu, aktivno branio Domovinu i time trajno porušio mostove sa bivšom državom, njenim pravnim i upravnim poretkom, političkim i pravnim naslijeđem. Nadam se da niste, poštovani branitelji, kao ni vaši susjedi, prijatelji, članovi obitelji, zaboravili odnos prethodne Vlade, njenog Predsjednika, Ministara, njihovih najbližih suradnika, prema braniteljskoj populaciji i njihovim problemima.

Nadam se da niste zaboravili otvoreno omalovažavanje,(sirotinju i neobrazovane), izrugivanje, ponižavanje!Bjesomučan medijski progon, harangu koje se ne bi postidio Goebels! Progon, rukama represivnog aparata države, kojega se ne bi postidio ni zloglasni „tovariš“ Berija! Upućivanje oklopljenih falangi specijalne policije na branitelje u kolicima!

Nakon tog sramotnog, štetočinskog, protunarodnog i protudržavnog mandata, uslijedili su izbori za Sabor Republike Hrvatske (koji je, „usput“ izgubio atribut Državni), koje je hrvatski narod dočekao duboko podijeljen, maliciozno povučenom crtom „MI ili ONI“, na razdjelnici lojalnosti Republici Hrvatskoj, njenim interesima i probicima.

Na razdjelnici pripadnosti hrvatskom nacionalnom korpusu, tradiciji i baštini, vjeri, kulturi, svjetonazoru.

Na razdjelnici prikrivanja zločina počinjenih nad Hrvatima u II svjetskom ratu i poraću, ali i u Domovinskom, obrambenom ratu. Ratu nakon kojega su rane još otvorene.

Na razdjelnici progona nas branitelja, revnošću i žarom koji upućuju na nešto više od „sljepila“ gospođe Pravde.

Malo je mjesta da bi se sastavio popis zlodjela i namjernih „nečinjenja“ prethodne vlasti prema braniteljima, narodu, državi, gospodarstvu, vanjskoj politici, sigurnosnom sustavu, unutarnjoj stabilnosti, pravnom poretku i pravdi.

Modus operandi, intenzitet, pojavni oblici, učestalost, zloporabe represivnog aparata, „prava“ kao usustavljenog skupa normi u hijerarhijskom odnosu, do banalnosti pojednostavljeno shvaćanje značaja, svrhe, temeljnih načela primjene zakona, primitivni (reducirani) makijavelizam (koji je maksimu:-„ako je dopušten cilj, dopuštena su i sredstva“, utilitaristički reducirao na partijsku:-„ako su u službi ostvarenja cilj, SVA sredstva su dopuštena“, dovela su stanje duha nacije i države do duboke, i još gore, nedopustivo raširene rezigniranosti i beznađa.

Nitko nije imao prigodu preispitivati prihvatljivost ili dopustivost ciljeva, cijeli državni aparat angažiran je na „pronalaženju sredstva“, dok su ciljevi dogmatizirani, od naroda otuđeni, ili kada je (na primjer) područje vanjske politike u pitanju, (bukvalno) privatizirani.

Enormna sredstva i moć, financijska, materijalna, znanstveni potencijali, prirodni resursi, stavljena su u ruke neznalica na analfabetskoj razini ili „kvazistručnjaka“, koji su precizne „neurokirurške zahvate“ provodili „motornom pilom“, dogodio se neviđeni procvat organiziranog kriminala pred (namjerno) zatvorenim očima (raspuštenog) državnog inspektorata, državne revizije, DORH-a. Potvrđujući onu staru latinsku „u najpokvarenijoj državi najviše zakona“, zakonodavna praksa se svela na „smokvin list“, organiziranom protudržavnom djelovanju i „klasičnom kriminalu“ pojedinih obitelji, klanova, interesnih skupina. (kao primjer zloporabe zakonodavne vlasti u rukama izvršne, dovoljno je navesti „lex perković“, koji, iako bez presedana i „do kosti ogoljen“ nikako nije usamljen slučaj. Na „predstečajne nagodbe“ su već svi zaboravili!!

Nezadovoljstvo je raslo i širilo se, „potpirivano“ dolijevanjem ulja na vatru“ od strane angažiranih i interesno „umočenih“ sveznadara, samozvanih „analitičara“, „stručnjaka“, ali nikada nije artikulirano, temeljem argumenata, činjenica, u dobronamjernom dijalogu, nego je huškački usmjeravano s ciljem „širenja požara“ a ne njegovog lokaliziranja ili gašenja. Posebno je sramotna uloga medija u tom procesu.

Rezultati prošlih izbora, u studenome 2015.godine, samo su potvrdili poraznu tezu o dubokoj polariziranosti hrvatske (ne samo) političke pozornice, nego i naroda, ali i još opasnije pojave. Pasiviziranja nedopustivo velikog postotka birača, ogorčenih, razočaranih, iznevjerenih,. Rezigniranih, zahvaćenih defetizmom i beznađem.

Koliko god Vlada Zorana Milanović u području vođenja državnih poslova u maniri „dobrog gospodara“ bila neuspješna, duboko preko granice nebrige i neznanja, toliko je bila uspješna u području 2000.godine (od vlade Ivice Račana započetog) provedbe procesa „disolucije države i njenih institucija“, „pacifiziranja“ domoljubnih snaga, zloporabe vlasti, medija, osiguranje potpore NGO sektora i aktivističkih falangi proračunskim novcima.

Prijetnja Zorana Milanovića nakon izgubljenih izbora i „prinudnog“ odlaska u oporbu, „we’ll give them hell“ nije bio tek pucanj u prazno, pokazao je poslijeizborni razvoj situacije.

Avantura s Mostom „nezavisnih lista“, pokazala se ne samo promašajem, neko i preskupo plaćenim pokusom.

Formalno u „savezu“ s Domoljubnom koalicijom, Most je neformalno „koalirao“ s SDP-a, povlačeći „ručnu kočnicu“ u točci „nadomak usponu na vrh“, kada je zaustavljanje jednako „sunovratu“ (niz brdo), „iščuđavajući“ se u javnosti pitanjem „što to bi(jaše)“, dajući time „vjetar u krmu“ SDP-u i njegovom projektu „priređivanja pakla“!!

To se posebno vidjelo prigodom onemogućavanja imenovanja ministra branitelja.

Osjetili su, i SDP i Most, što bi se moglo dogoditi imenovanje ministra branitelja koji bi bio „ujedinitelj“!!

Međutim, vrlo dobro su znali značaj područja nacionalne sigurnosti i unutarnjih poslova i pod svaku cijenu, uz punu potporu „kukuriku koalicije“ nastojali ovladati tim područjima, ili bar (kao minimum) spriječiti utjecaj Domoljubne koalicije.

Doveli su do paralize izvršne vlasti, uspjeli suprotstaviti Predsjednicu države i Predsjednika HDZ-a, nositelja legitimiteta Vlade, anulirati sinergijski učinak Predsjednica+Vlada (naravno uz svesrdnu pomoć Tihomira Oreškovića koji (pokazalo se) bio sve osim „neovisan“).

Dolazak umirovljenog generala Tome Medveda na čelo ministarstva (još uvijek) branitelja, pokazao je da su se i mostovci i kukurikavci „imali čega bojati“!!

Promptno je, u roku od par mjeseci,  poduzeto više mjera predradnji i postupaka na ujedinjenju braniteljske populacije, objektiviziranja problematike, dobronamjernog traženja optimalnih rješenja, nego u cijelom mandatu Milanovićeve vlade.  Započeo je ozbiljan, sveobuhvatan proces traganja za optimalnim rješenjima, i intelektualno i „politički“ i stručno i moralno, otvoren, pošten, povezujući!! Prvi put su branitelji zajedno (najveći dobronamjeran dio), okupljeni oko zajedničkog projekta, koji možda i „veći od nas“ (u stanju u kojemu se trenutačno nalazimo), no obećavajući, jedino ispravan, „vektorski“ pravilno definiran, što je najbitnije dobro usmjeren.

Poštovani branitelji, u ovako kratkom vremenu ministar branitelja Tomo Medved nije uspio riješiti naše probleme, „preokrenuti paradigmu“, zaustaviti „paradokse“, no, zaustavio je „spiralu“ propadanja u beznađe i kaos.

Za dva dana su novi izbori.

Hoćemo li glasovati za nastavak ovog poštenog, dobronamjernog, od prvoga dana dobro usmjerenog procesa, ili,

Za povratak procesu rashrvaćenja, ponižavanja, vrijeđanja, fizičkog ugrožavanja, medijskog i kaznenog progona, javnog linča, svega onoga što su nam, JUČER priređivali Zoran Milanović, Predrag Matić, Ranko Ostojić. Mladen Bajić i Dinko Cvitan, Bojan Glavašević i nebrojeni drugi?

Odluka je u našim rukama!! Na biralištima smo SAMI!! Savjest će doći naknadno. Nepozvana.

I ne, neće nam donijeti trijumf!!

Ali hoće nas podsjetiti na odgovornost, prema svojoj djeci, Domovini, prema sebi samima! Na činidbe i sudjelovanje, AKO BUDE PRIGODE!

Ili će nam donijeti nespokoj, grižnju, žal za olako propuštenom prigodom!

Glasom za bilo koju stranku ili pojedinca (ne)Narodne koalicije, glasujete „u korist svoje štete“!! Za nastavak vlastitog progona, oduzimanja prava, represalija.

Glasom za one koji vas ne vide u svojim programima, koji traže vaš glas kako bi mogli jače i ozbiljnije ucjenjivati, glas je koji unosi „jabuku razdora“ u hrvatsko državotvorno tijelo.

Glas za neke druge pojave na „političkom nebu“, (poput živog zida), glas je za one koji bi svoju kampanju mogli sažeti u dvije rečenice:-„Glasujte za nas. Ako ne bude bolje vama, nama sigurno hoće“!!

Gdje ćemo biti sutra, i kako će nam biti, u našim je rukama!!

Ilija Vincetić /Hrvatsko nebo