Damir Pešorda : Sve ide po planu

Vrijeme:2 min, 48 sec

 

 

Imam pedeset pet godina i sjećanja za nekoliko stoljeća. Većina onog što čini normalno okružje prosječnog suvremenika nije postojalo kad sam bio dijete. I to ne samo što se tehnologije tiče nego ni onoga što se tiče običaja, životnih stilova, ophođenja.

Biti gej baš i nije bilo okej, o pravima životinja nitko nije brinuo, ekologija bješe u povojima. Bilo je to sivo socijalističko vrijeme, često je nestajalo struje, u gradu zbog redukcija, na selu zbog loših vodova i nevremena, zbog nepoćudne se pjesme moglo otići u zatvor… Doista ne mislim idealizirati pokojnu Jugu, nemam zbog čega, ali nešto je ipak bilo bolje nego danas. Unatoč socijalističkoj indoktrinaciji znao se neki red u međuljudskim odnosima, postojala je neka hijerarhija vrijednosti.

Mislili smo da će s demokracijom vrijednost domovine, obitelji i vjere još više doći do izražaja. Kako bjesmo naivni! Socijalizam nas je dosta efikasno izolirao od zapadnog svijeta te nismo ni znali da je Zapad kojemu smo težili odavno već mrtav. Preuređenje europskog života i kršćanske civilizacije počelo je davno, još za vrijeme prosvjetiteljstva. No, činilo se u jednom trenutka nakon Drugog svjetskog rata i sloma voluntarističkih totalitarizama da ćemo imati dulji period ravnoteže između kršćanskih temelja i liberalizma. Na žalost, to je bila zabluda. Povijest nema kraja, događaju se tek periodične propasti. Izgleda da smo na pragu jedne od njih.

Znakovi krize i posvemašnjeg relativizma događaju se prije svega u sferi ljubavi i smrti. Eros i Thanatos božanstva su koja najviše do izražaja dolaze u vrijeme krize i propadanja. Legalizacija pobačaja postala je ”civilizacijskom stečevinom” većine zapadnih zemalja, a sve više je država koje su legalizirale eutanaziju. Na području seksualnosti maknute su brojne zabrane, detabuizirani mnogi tabui. Ipak, neki tabui se još drže. Recimo, incest. Teško je naći toliko slobodoumnog borca za seksualna prava koji će javno reći da u seksu između najbližih srodnika nema ništa zazorno. Ali i ta će tvrđava pasti, samo je pitanje vremena. Kao što će se legalizirati pedofilija i zoofilija kada se za to steknu uvjeti.

Čitam u novinama članak o majci i sinu u New Mexicu koji su se spremni pred sudom boriti za svoje pravo na seksualnu vezu. Nije toliko problem to što se dvoje ljudi ponaša nastrano koliko to što se vidi da je tu riječ o svojevrsnom aktivizmu, koji se ne zadovoljava samo svojim pravom na grijeh, nego inzistira da društvo taj grijeh prihvati i uvrsti ga među svoje vrijednosti. Tako se hoće mijenjati društvo, a ne samo vlastitu situaciju. U članku piše: ”Međutim, Monica i Caleb su se zakleli da će se boriti za pravo na seksualnu vezu te pozivaju građane da doniraju novac njihovoj javnoj kampanji. Kako su rekli za Daily Mail, svoju su aferu priznali kako bi podigli svijest o genetskoj seksualnoj privlačnosti.” Dakle, riječ je o kampanji, a ne samo seksu između majke i sina, za koji se nitko vjerojatno ne bi previše ni zanimao da ga njih dvoje nisu ”priznali kako bi podigli svijest o genetskoj seksualnoj privlačnosti”.

Incest je u gotovo svim društvima tabu, a i medicinski razlozi sami po sebi dostatni su da se takvi odnosi ne prakticiraju. Boriti se protiv neprihvatljivosti incesta znači boriti se protiv ljudske naravi, a poziv za odobravanja incesta jest svojevrsni poklič koji zaziva poživotinjenje čovjeka. Civilizacije na izdisaju zapravo su dosadno slične.

 

Damir Pešorda/HRSvijet.net/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo

 

 

Facebook komentari

komentara

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.