L. Fosić: Moć informiranja

0

 

Mediji i informiranje

Mogućnost informiranja i mogućnost dolaska do informacija danas je velika. Sve više digitaliziranih medija omogućuje nam bavljenje različitim temama, a usto nas čini pametnijima i glupljima. Trebamo li sve što pročitamo primiti zdravo za gotovo? Nažalost, većina čitatelja to radi. Upravo takvo čitanje, a sve manje kritičkoga razmišljanja o istome čini nas „pametnima“. Koliko samo novinski naslovi formuliraju put našega promišljanja, a pri tome tekst pod određenim naslovom često i ne ide u smjeru istoga. Koliko smo puta vidjeli novinske članke koji su kraći od novinskoga naslova i sl. Plasiraju se poluinformacije na temelju onoga staroga „čuo/la sam“ – i dobivamo dezinformiranu javnost.

Kako je sada vrijeme političkoga natjecanja, ovo je plodno tlo za stvaranje tekstova koji naginju ili lijevo ili desno… Vrijeme novih izbora, vrijeme je i novih programa. Političari jedan drugoga optužuju za prepisivanje programa, tko je od koga i zašto. Građani, birači po difoltu, ne čitaju političke programe. Pojedinci odlaze na predstavljanje programa, drugi su pak po svojim ideološkim načelima sljedbenici određenih stranaka, a treći se traže i eksperimentiraju. Može li se uopće odgovoriti na pitanje prepisuje li tko od koga i je li potreban odgovor na to pitanje? Građanima nije, građanima je potreban napredak cjelokupnoga društva. Sada kada smo se već pitali za prepisivanje političkih programa pitamo se i za plasiranje novinskih članaka.

Prepisuju li novinari jedni od drugih i koliko to prepisivanje može biti korisno za pravilno informiranje javnosti. Često imamo objavljenje članke potpuno istoga sadržaja i mišljenja, samo ih potpis razlikuje – tko je onda provjerio to o čemu obavještava široku javnost?! Uvijek nanovo ispada da nismo svi jednaki pred zakonom; jedno je ispravno dok drugo nije. Za jedno se odgovara, za drugo se ne odgovora. Za jedno se proziva, za drugo se ne proziva.

Sve više loših i neispravnih štiva

Mediji su ti koji dobrim dijelom predstavljaju stranke, oni o njima pišu, a građani uvijek radije posežu za kraćim člankom nego za političkim programom. Široka masa, različitoga obrazovanja informira se putem medija i stvarasvoje mišljenje pa bi i to što čitamo trebalo biti korektno. Štetno je za nas kao društvo da se kroz naše ruke provlači sve više loših i neispravnih štiva, a ona ispravna ne uspijevaju doprijeti do ušiju i očiju građana. Danas je upravo na medijima velika odgovornost i na njihovom prenošenju, s vremenom im se dodjeljuje sve veća društvena uloga i moć, a koju bi oni trebalo moralno ispoštovati.

Činjenica je također da kroz ruke građana, nekako radije, prolaze štiva žute štampe, a manje ona reprezentativna. „Kruha i igara“ zauvijek je ostalo u ljudskoj podsvijesti. Manje truda i manje odgovornosti bira se uvijek ispred više truda i više odgovornosti pa se zato nerijetko dolazi do površnog stvaranja. Utjecaj raznoraznih informacija je velik stoga o ispravnosti istih treba misliti svojom glavom jer nevjerodostojnost nam itekako može krojiti lošu budućnost. Kritičko čitanje i razmišljanje može nam pomoći čak i u uspostavljanju bolje i kvalitetnije političke situacije više nego posezanje za lakim štivom, površnim čitanjem naslova i prepisivanjem tekstova koje rezultira nekvalitetnom i nepravovaljanom informiranošću.

Lucija Fosić/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara